POJEDINAČNI RAZVOJNI PROJEKTI

UZGOJ DAGANJA

1. UVOD

Obzirom da je izvršeno zoniranje područje za komercijalnu proizvodnju školjki u morskom akvatoriju, stvorili su se uvjeti za ozbiljnije pomake u ovoj grani gospodarske djelatnosti. Ovo područje je posebno interesantno zbog miješanja slatke i slane vode, te zbog obilja planktona kao hrane za školjkaše. Novigradsko more je najbogatije lovište samoniklih daganja u Hrvatskoj.

Za komercijalnu proizvodnji školjaka najznačajnije su kamenice i dagnje. Hrvatska danas uzgaja oko 2.500 t dagnji i oko 1.000.000 komada kamenica.

Hranidbena vrijednost školjaka se temelji na odnosu količine bjelančevina i masti. Bolje kakvoće su školjke s više bjelančevina. Za razliku od mesa drugih životinja, meso školjaka sadrži velike količine glikogena.

Obzirom na nutritivnu vrijednost školjki, poboljšava se raznolikost i kakvoća prehrane domicilnog stanovništva, a u turističkoj sezoni obogaćuje se raznolikost ponude posjetiteljima ovog područja.

2. TEMELJNE ZNAČAJKE

Dagnja (Mytilus galloprovincialis) pripada obitelji Mytilidae. Uzgaja se još i Mytilus edulis. Ljušture su joj jednake, a oblika je lepeze. Izvana je crno modra, a iznutra blijedo sedefasta. Za podlogu se prihvaća pomoću bisusnih niti koje luči bisusna žlijezda tijekom cijelog života dagnje (za razliku od kamenice). Obično se ne pokreće ili to čini jako sporo. Hrani se planktonom i suspendiranom organskom tvari. Može narasti do 15 cm i postići masu od 200 g. U povoljnim uvjetima uzgoja (manja napučenost) tržišnu veličinu od 6 cm postiže već nakon prve godine. Dobrog okusa i jako hranjivo meso dagnje čini od 17 do 20% ukupne mase. Sadrži 82% vode, 10% bjelančevina, 1% masti, 5% ugljikohidrata i 2% anorganskih spojeva. Troši se svježe i kuhano. Dagnje se i konzerviraju, a mljevene ljušture se koriste kao životinjska hrana, umjetni gnoj i dodatak materijalima u graditeljstvu (izrada asfaltnih putova).

Dagnja ima dosta neprijatelja, posebice u ranom razdoblju kada pliva kao ličinka. Odraslu dagnju napadaju ribe jakih zubala, osobito podlanica, te morske zvijezde i rakovi.

Dagnje se mrijeste u ožujku i listopadu. Odvojenih su spolova i vrlo plodne, zrela ženka izleže do 25.000.000 jaja.

Samouzgojenu dagnju nalazimo duž cijele naše obale. Plodnija je i manje osjetljiva od kamenice, pa su naseobine dagnji vrlo guste i prostrane (osobito u Novigradskom moru, Šibenskom zaljevu i kanalu, te Malostonskom i Pulskom zaljevu). Nešto manje ih ima na užem području Splita, Zadra i Limskoga kanala. Dagnja živi na priobalnom kamenom području. Prihvaća se na kamenu podlogu i plutajuće predmete do 15 m dubine, najčešće u pojasu plime i oseke i 1 m niže od najniže oseke. Preduvjeti razvitka i života dagnje su zaštićenost od jačeg kretanja mora, blizina slatke vode i stalno blago strujanje.

3. TEHNOLOGIJA UZGOJA DAGNJI

Tehnologija uzgoja je prilično jednostavna i kod nas dobro poznata. Na dobro odabranim mjestima proizvodni rezultati su visoki i stalni, bez većih kolebanja. 

Kontrolirani uzgoj dagnji je puno jednostavniji i jeftiniji od uzgoja kamenica (50% jeftiniji), jer nema troškova osiguranja mlađi, a dagnja se sama u gustim grozdovima dobro prihvaća za pergolare. U prvom razdoblju uzgoja mlađ se prikuplja pomoću debljih plastičnih konopaca tzv. kolektora. Oni se postavljaju na površinu mora, gdje se ličinke dagnji nalaze sve dok ne otežaju. Proces skupljanja mlađi traje oko 6 mjeseci. Nakon toga se dagnje prvom preradom skidaju s kolektora i pune u mrežaste pletenice, pergolare duge 2,5 do 3,0 m, promjera oka 2 do 3 cm. Pergolari se vješaju na parkove u moru. Šest mjeseci nakon prve prerade slijedi druga, kada se dagnje vade iz pergolara i premještaju u pergolare sa širokim otvorom oka (4 do 5 cm). Tu nakon 6 mjeseci postižu tržišnu veličinu.

Prihvat mlađi i prva dorada odvija se na kolektorima postavljenima pri površini mora. Kolektori ili skupljači mlađi su konopci ili plastične mrežaste cijevi promjera 40 do 60 mm. Za proljetno hvatanje mlađi kolektori se postavljaju u ožujku, a za jesensko krajem listopada. Kolektori se postavljaju na istomu mjestu, pa se proljetni postavljaju 2 m dublje od jesenski. Mlađ ostaje na kolektorima 6 mjeseci, dok ovisno o klimi, ne naraste do veličine 2 do 3 cm. Zatim se skida i u manjim grumenima stavlja u mrežaste cijevi (pergolar) dužine 2 do 3 m, promjera oka 2 do 3 cm. Ovako pripremljena mlađ se vješa na parkove u razmacima 30 do 50 cm. Tu se nastavlja razvijati sljedećih 6 mjeseci pri čemu im se masa  poveća do 3 puta.

Druga dorada dagnji počinje oko 6 mjeseci nakon prve dorade. Dagnje se selekcioniraju po veličini i stavljaju u mrežasta crijeva iste dužine s mrežicama veličine oka 4 do 5 cm. Ovako pripremljene nedozrele dagnje  vješaju se na plutajuće parkove gdje ostaju slijedećih 6 mjeseci da narastu još 2,5 puta.

Na kraju 16 mjesečnog ciklusa proizvodnje dagnje narastu do veličine između 5 i 7 cm. Tada su spremne za tržište. Prema zakonu dagnja se može stavljati u promet veća od 6 cm. Na jednom pergolaru se dobije 12 do 13 kg tržišnih dagnji. Dagnje se mogu staviti u šire mrežaste cijevi s većim okom, radi odgađanja prodaje do sezone veće potražnje. Za prodaju i jelo najbolje su od lipnja do početka listopada. Tada su najpunije i imaju najviše mesa, što se poklapa sa turističkom sezonom kada se one mogu najbolje plasirati.

U uzgojima imamo problem prevelikog hvatanja mlađi na već nasađenim dagnjama u pergolarima koja zagušuje njihov rast. Isto tako javlja se i problem prevelikog obraštaja crva (polyhaeta) na ljušturi školjke što je potrebno riješiti tehnološki tako da se regulira dubina, pere se za vrijeme uzgoja i čisti i pere prije plasmana.

Prvi postupak prerade je pranje jakim mlazom vode. Zatim se ubacuju u protočni tunelski vibrator, u koji se pod tlakom od 4 bara uvodi vodena para. Radna temperatura koagulacije bjelančevina i inaktivnosti enzima, koji bi kasnije mogli uzročiti kvarenje mesa, je 140° C. Pod utjecajem vodene pare dagnje se postupno otvaraju. Meso se vadi ručno i stavlja u aluminijske posude, važe se i pakira u polietilenske vrećice od 0,5 i 1 kg. Mesu se dodaje do 25% vlastitog slanog soka. Nakon toga se dagnje smrzavaju na -70° C, te pakiraju u kartonske kutije i skladište u hladnjači. Čuvaju se do 36 mjeseci na -18° C (na -12° C Čuvaju se do 1 mjesec, a na -6° C do 1 tjedan).

Prosječna, veleprodajna, otkupna cijena svježih dagnji pri ugovaranju proizvodnje je  od 5 do 8  kn/kg. Otkupne cijene, mala pojedinačna i ukupna proizvodnja obiteljskih gospodarstava značajno su smanjili kooperativan uzgoj. Izravnom prodajom na područnomu tržištu proizvođači postižu bolju prodajnu cijenu (do 12,00 kn/kg svježe dagnje).

Bolji financijski učinci se ostvaruju uzgojem na plutajućim parkovima (niži troškovi zasnivanja, materijala i rada).

Zbog velike količine mlađi, postoji mogućnost prodaje čime bi uzgajalište povećalo profit. Cijena 1 kg mlađi je nešto veća nego konzumnih dagnji, a prodaje se u rinfuzi bez prethodne obrade.

Slika: Shema fiksnog parka za uzgoj školjaka

Slika: Shematski prikaz plutajućeg parka za uzgoj dagnji  i kamenica

3.1. Higijensko - sanitarni aspekti uzgoja školjkaša

Unaprijed eliminirati zone koje su u doticaju s izvorima onečišćenja kao što su luke, urbana naselja, industrijski centri, intenzivna poljoprivredna proizvodnja i dr. U eutrofnim područjima premda poželjnim za uzgoj školjkaša treba računati s toksičnim algama koje mogu imati štetan utjecaj na školjkaše kao i na zdravlje ljudi.

Za ocjenu pogodnosti zona za uzgoj školjkaša, posebno kamenica, dagnji i kućica (vongola) treba obratiti pozornost na niz specifičnih biotskih i abiotskih čimbenika, a posebno na higijensko sanitarnu kvalitetu mora (tablica ).

Tablica: Glavni čimbenici koji određuju povoljnost zona za uzgoj školjkaša - kamenica, dagnji i kućica (vongola).

S higijensko-sanitarnog aspekta broj fekalnih koliforma (FK) u 100 ml homogeniziranog tkiva školjke je opće prihvaćeni kriterij karakterizacije i eliminacije nepovoljnih zona (tablica).

Tablica:  Kategorizacija područja podesnih za uzgoj školjkaša

Zone za uzgoj i sakupljanje školjkaša moraju biti pod stalnom kontrolom koja podrazumjeva praćenje stanja patogenih bakterija, virusa, biotoksina i rezidua u tkivu i morskoj vodi. Prema standardnoj mikrobiološkoj klasifikaciji školjke je moguće stavljati izravno na tržište, a pogodne su za izravnu potrošnju ukoliko su uzgojene ili sakupljene na prirodnim staništima koja ispunjavaju kriterije propisane za zona „A“, tj. ukoliko sadrže manje od 300 fekalnih bakterija u 100 g tkiva ili manje od 230 E. Coli. Podrazumijeva se da ovi školjkaši ne sadrže toksične spojeve kao što su teški metali i naftne supstance, a razina paralitičkog otrova (PSP) ne smije prelaziti 80ug/100g tkiva, amnestičkog (ASP) 20 ug/100g/tkiva, a test ne smije biti uopće pozitivan na diaretički otrov (DSP).

„B“ zone ne smiju premašiti 6.000 fekalnih koliforma ili 4.600 E. coli u 100g tkiva. Školjke uzgojene ili sakupljane u ovoj zoni moraju se prije stavljanja u promet prethodno pročistiti u purifikacijskim centrima ili držati najmanje 2 mjeseca u zoni „A“ kako bi zadovoljile postavljene standarde propisane za zonu „A“.

Zona «C» je ona u kojoj broj fekalnih bakterija ne prelazi 60.000/100 g tkiva. Ove školjke mogu se plasirati na tržište tek nakon intenzivnog pročišćavanja ili toplinskog tretmana. Konačno zona »D» u kojoj broj fekalnih koliforma prelazi 60.000/100 ml tkiva je zona apsolutne zabrane.

4. VISINA ULAGANJA I POTREBNE POVRŠINE

Postavljanje uzgojnih parkova ne traži velika ulaganja, a cijela se proizvodnja može bez teškoća plasirati na područnom tržištu (najviše od svibnja do rujna u tijeku turističke sezone). Na područjima najvećeg uzgoja dugoročno se ugovara prodaja s ugostiteljskim i trgovačkim poduzećima. Temeljni kriteriji izbora opsega proizvodnje su uposlenost radne snage, troškovi ulaganja i stupanj povrata uloženih sredstava. Troškovi osnutka uzgojnih parkova se, ovisno o veličini, za kapacitete od 50 do 420 t konzumnih školjki kreću od 20.000 do 85.000 kn za plutajuće i od 42.000 do 124.000 kn za fiksne parkove.

Cijena kilograma mesa dagnji je deset puta veća od cijene svježih školjaka, a tehnološki postupak prerade je dosta jednostavan i lagan.

S obzirom na randman mesa (odnos ukupne mase školjaka i mesa), od 15 do 18%, može se većim uzgajivačima preporučiti ulaganje u preradu.

Veličinu, potrebne prostore preradbenih objekata i uvjete u njima propisuje zakon. U objekte i opremu za navedena uzgajališta treba uložiti od 430.000 do 650.000 kn.

 Ulaganja su tijekom iskorištenja uzgajališta isplativa na razini prerade većoj od 300 t godišnje.

Potrebne vodene površine za ustroj parkova su u intenzivnoj proizvodnji, prema suvremenim tehnološkim mjerilima, od 7.000 do 50.000 m².

5. DJELATNICI

Za obrađene kapacitete uzgojnih parkova  potrebno je 1 do 2; 3 do 4 i 5 do 6 stalnih radnika, te po potrebi dodatni radnici.

6. FINANCIJSKI ELEMENTI PROGRAMA

6.1. Račun dobiti i gubitaka

U prihodu nisu uračunati državni poticaji koji po novom iznose 0,80 kn/kg daganja. Ako bi još i ovo pribrojili kao izvanredan prihod dobit bi se znatno povećala.

Tablica: Račun dobiti i gubitaka pri uzgoju dagnji u fiksnim parkovima

Materijal                                                         15.000                 75.000                 150.000

Koncesija na pomorsko dobro                       6.000                 15.000                   37.000

Amortizacija                                                  4.212                   7.668                   15.300

Investicijsko održavanje                                1.500                 23.000                   60.000

Tablica: Račun dobiti i gubitaka pri uzgoju dagnji u plutajućim parkovima (kn)

Materijal                                                           15.000                   75.000                 150.000

Koncesija na pomorsko dobro                        6.000                   15.000                    37.000

Amortizacija                                                    3.406                     6.933                    14.105

Investicijsko održavanje                                  1.000                   23.000                     60.000

7. EKOLOŠKA OCJENA PROJEKTA

Uzgoj školjaka je čista tehnologija koja zahtjeva čistu prirodnu sredinu, koja se ne zagađuje tijekom uzgoja.

8. ZAKLJUČNA OCJENA

Na temelju iznijetoga mogu se donijeti slijedeći zaključci:

·        Na osnovu dosadašnjih iskustava ovaj akvatorij je vrlo povoljan za uzgoj dagnji,

·        Ovom proizvodnjom se ne zagađuje okoliš,

·        Ova proizvodnja je društveno korisna jer zapošljava nove djelatnike i osigurava prihode lokalnoj i široj društvenoj

          zajednici,

·        Obogaćuje tržište raznolikošću i kakvoćom proizvoda,

Poduzetniku osigurava dobit, te vrlo brzo amortizira ulaganje.

^ Gore